Bio sam na trci u Nemackoj u malom gradu Dahlem Binz, trka je bila odrzana na gradsom aerodromu.
U subotu za trening sam i pored jake kise uspeo da zauzmem 6. startno mesto za trku.
U nedelju na prvoj trci smo startovali trku sa ugasenim motociklima, tako zvani Push-Start! Moj motocikl se bas opirao da upali tako da zbog loseg starta cak i poslednji vozac me je obisao na startu, i nakon toga sam morao da dajem svoj maksimum samo da se i vratim na mesto gde sam i poceo trku. I tako sam u prvom krugu sa 25 pozicije dosao na 15 mesto obilazeci desetak vozaca. I tada u punom zaletu, KATASTROFA se desila, motor je poceo da posustaje i da ge gasi, prvo sto mi je palo na pamet je da pogledam u karburator! I imao sam sta da vidim a to je providno prazno budence na karburatoru. Tada sam poceo da verujem da je rotaciona slavina, se jednostavno otpustila od vibracija same masine. Zaustavio sam se na prvo bezbedno mesto i otvorio slavinu do kraja i zategao je rukama. Dok sam to obavio svih 10 vozaca me je obislo tako da sam opet na poslednjoj poziciji. Nakon toga sam upalio motor i vozio do limita samo da sustignem sto vise vozaca! Do kraja trke sam uspeo da sustignem sedmog vozaca i obidjem ga i osvojim bodove. I zavrsim trku na sedmoj poziciji!
Na drugoj trci, opet pored muke sa startovanjem motora, ali sada sa malo vise iskustva sam uspeo da startujem motor dosta brzo ali izgubim par pozicija na samom startu. Nakon toga sam krenuo da lovim sve sto je ispred mene, i ubzo sam uspeo da se pojavim na cetvrtoj poziciji, gde sam se ocigledno javljala razlika u snazi motocikla, i gde sam gurao motor na kocenju i u krivinama preko limita, samo da bi ostao u borbi za trece mesto, a protivnik je jednostavno "zavrnuo gas" na pravcu i pobegao, dok je tako trajala borba par krugova, shvatio sam da nije vredno pasti, sa mogucnosti povrede, i ostecivanje motocikla, za trecu poziciju. Tako da sam drugu trku u nedelju zavrsio na CETVRTOJ poziciji, citav, ziv i zdrav,i ja i motor! I dobio pehar kao utesnu nagradu!
Za trke koje vozim. Moram da se zahvalim nekim ljudima, jer su oni zasluzni za moje uspehe!!!
Najvise moram da se zahvalim OCU za finansisku pomoc i pomoc oko rezervnih delova!
Naravno MAMI koja me trpi takvog kakav sam!!!
I naravno moram da se zahvalim AMS Vojvodine i AMS Srbije za finansisku pomoc, i na velikom razumevanju tada kada je bilo najpotrebije!!!
Motocikl koristi iskljucivo delove EMOT Racing-a, i delove koje je tata pravio sam... I glavni mehanicar mi je ove godine bio Martijn Stehouwer, koji mi je mnogo pomogao u spremanju motora za trke. Delovi EMOT firme su u mom motociklu vise od 3 trkacka vikenda, bez i jednog problema!
I naravno kod Martina kuci sam bio primljen kao clan porodice koji je dosao u posetu porodici, gde me je uvek cekao topli obrok i spremljen krevet, svaki put par dana pre trke i par dana posle trke. Veliko postovanje za to!
Snimak citavog puta mozete da pogledate ovde:
https://www.youtube.com/watch?v=GlNms8PG6_E
On-board kamera sa trke USKORO!
Slika kampa gde smo bili smesteni na trkalistu:
Da se zna odakle dolazimo!!!
Slike sa trke: