KREIDLER FlorettKao i svi normalni klinci sa nasih prostora i ja sam, pocetkom i sredinom 70-ih godina proslog veka, odrastao uz Tomose. Znaci klasika, prvo APN ( “automatic” sam preskocio) pa T-15 i tako dalje.
Citajuci retke moto-casopise do kojih se moglo doci, ili koje bi neko doneo sa jos redjih putovanja u inostranstvo, potajno sam poceo da se divim Krajdleru, s obzirom da sam tada jos ziveo nekako u tom svetu pedesetica.
Tada se klasa 50 ccm vozila i u okviru svetskog prvenstva a Krajdler je dominirao. Osvajao je svetske sampionate u klasi – poznati holandjani Jan de Vries ‘71. i ‘73. i Hans van Heisel ‘74. godine, pa legendarni Angel Nieto ‘75. onda Lazarini ‘79. i na kraju nemacki vozac Dorflinger ‘82. i ‘83. godine.
Pored svega toga, moj dobar skolski drug se tih 70-ih godina preselio u Francusku, ali nastavili smo da se druzimo preko pisama, telefonskih razgovora i njegovih povremenih dolazaka u Beograd. Otac mu tamo, u Parizu, valjda da mu malo olaksa prelazak u nepoznatu i novu sredinu – kupi Krajdlera (model Florett).
I onda su pocele njegove price: kako Krajdler od sale ostavlja sve pedesetice iza sebe, kako se devojcice tamo loze samo na decake koji voze Krajdlere, kako Krajdlere voze oni decaci koji sebe vec smatraju ozbiljnim motoristima i ko zna sta sve jos. Naravno, ja sam mu sve bezrezervno verovao.
Mi smo tada ovde budzili Tomose, povecavali kompresiju, sirili i polirali usisne, prelivne i izduvne kanale, prosirivali dizne u karburatoru, radili i sto je trebalo i sto nije, samo da se dobije jos nesto snage. A taj drugar mi na sve to opusteno prica kako za Krajdler ima da se kupe gotovi fabricki sportski kitovi, samo se namontiraju i motor ima 12,5 KS.
Ja sam naravno tvrdio da je Tomos bolji, neka doveze on taj svoj motor pa vidimo ko ce da bude brzi na malom krugu na Uscu i slicno, a u stvari sam sa divio tom Krajdleru i terao rodbinu da mi prevodi clanke o njemu iz retkih stranih casopisa.
Cesto sam se budio razocaran, jer sam u snu krstario beogradskim ulicama bas na Krajdleru. Masti nije bilo kraja.
Kada sam se domogao vecih motora nekako me to proslo, Krajdler je bio potisnut u secanju ali nikad nije potpuno nestao.
Pre nekoliko godina odem kod prijatelja u selo blizu Beograda gde on ima kucu, znao sam i ranije da ima neki mali moped koji i vozi i ne vozi, krenemo na tavan njegove garaze po neke kobasice i ja u dnu pored naslaganih drva ugledam Krajdlera.
Trenutak je bio neverovatan, u tom casu setio sam se svega - i casopisa, i prica iz Francuske i svetskih sampionata 70-ih godina, sve je to ozivelo pri pogledu na taj motor.
Ja sad ne znam kako sam tada izgledao u toj garazi, valjda sam samo rekao “pa to je Krajdler Florett” , ali drugar je osetio da mi neverovatno znaci taj motor i istog casa mi ga je – poklonio.
Mislio sam da ga malo doteram za trke starovremenskih motora, nesto sam i poceo da radim (na karburatoru i auspuhu) ali pretezak sam ja sada za taj motor pa sam odustao.
(kliknuti na sliku za povecanje):