igor wrote:Mnogi se nadaju da ce mozda jednog dana i ta drzava napraviti muzej, pa racunaju, da na vreme, dok cekaju muzej, prikupe sto se prikupiti moze dok ne bude kasno. jer, dzaba muzej za xx godina ako ne bude bilo sta da se u njemu izlozi... I mnogi bi, kad bi do toga doslo, dali u muzej to sto imaju ako bi im trazili...
A da se cekalo na drzavu da prikupi istorijski vredne primerke vozila, ne bi bilo ni onog sto sada ima u Majke Jevrosime ulici...
Sve to lepo zvuči Igore, ali znaš I sam da to u stvarnosti neće biti tako. Možda bi oni I dali, ali država sigurno neće za njihovih života da napravi muzej (ili nešto nalik muzeju). Znači, sve ostaje naslednicima (Ženi, deci) I oni imaju puno moralno I svakodrugo pravo da time raspolažu, pa I prodaju. Jer ljubav ostavioca prema zbirci ne mora se preneti na njih. A ulagalo se u to pozamašno, možda se nije odvajalo od usta ali je baš kupovano I dovlačeno. I to svojih para, bio sam često svedok tome. S kojim pravom bi država tu išta tražila I bilo šta uslovljavala-kada ništa nije pomogla, pre je odmogla. Vlasnici pojedinačnih motorcikala kao I mini kolekcija mogu sa svojim stvarima da rade šta hoće, tako je svuda u svetu gde nisu diktature, i ne treba ih ni na koji način ometati.
Ako zbog patriotskih, komercijalnih ili bilo kojih drugih razloga ova stvar može da se organizuje i unapredi (dve manje poznate reči u Srbiji), treba videti sa državom jer smo svi mi mali za nju (tehnički muzej na pr.) pa ujediniti mini zbirke u jednu ozbiljnu muzejsku postavku gde bi se mogla uzeti I neka kinta (svuda u svetu su muzejske ulaznice skupe) ali ponuda treba da bude ozbiljna, I ne samo motorcikala nego svemogućih tehničkih skalamerija.
Ja ne znam kako funkcioniše muzej Pere Groma u Ljubljani, samo sam nešto načuo? Znam da je privatno vlasništvo.
U svakom slučaju treba I ovde nešto probati, od busanja u grudi nema neke vajde. I dalje će lepotani da čame u prašnjavim garažama ili će biti lak plen dušmana.