Ja bih pokušao da opišem moje viđenje trkačkog vikenda iz drugog,po meni,možda čak i važnijeg ugla od same vožnje.
Naime,kao što znate ekipa koja me prati i ja,redovno dolazimo dan unapred na trku,od većine Vas koji se takmiče.Meni lično taj momenat je presudan za ceo vikend.Jednostavno obaveze oko smeštaja koje svaki od nas podjednako svakako prolazi,ali u različitim fazama,kod mene se završi dan pre,pa za opuštanje,pregled tehnike,pozdravljanje sa pristiglim takmičarima uz ugodne razgovore,ostaje dovoljno vremena za adaptaciju i psihičku koncentraciju,kao i telesni odmor.Da postoji dugme za iskljkučivanje iz stvarnosti,verovatno bih dolazio kasnije.Ovaj ritual za mene je upravo to dugme.Ni na šta drugo ne mislim osim na vikend na stazi.To me strašno odmara i ne može me čak ni loša organizacija izbaciti iz stanja u kom se nalazim,u tim trenutcima.
Baš taj,dan pre,Šone me je zamolio da mu pomognem oko raspremanja njegove tende,što sam ja naravno i učinio(i Robika se pridružio).Nakon toga,iskoristio sam priliku da popričam sa njim o trkama u RR-u,o njegovim planovima,o tehnici i dr.Pokazivao mi je novi Suzuki kao i svoju muku,tj.nogu koju je povredio u Kraljevu i da mu sledi za koji dan nova operacija,jer mu telo odbacuje unutrašnju protezu(šrafofe i td.).Pomislio sam: „ovaj čovek i sa ovakvom nogom vozi......to je više ludost,nego hrabrost“....da bi se na kraju setio da sam takođe sa neugodnom povredom i ja vozio i da su doktori i za mene to govorili.Sve u svemu savetovao sam ga kao stariji prijatelj da ne vozi,ili da vozi opreznije,iako sam znao da pričam u prazno.Činilo mi se da to ipak treba da spomenem.
Što se tiče Šoneta....naravno da me nije poslušao,već je na dan treninga uzeo Radulovićev BMW i pošto ga nije baš mazio,zakucao se baš na tu istu nogu,koja mu je ne zadugo završila u gipsu.....jbg.
Jedini iz Seniora koji je došao na dan,kad i mi,je bio Vlada Blagojević.On je redovan takmičar,uvek spreman i oran za druženje.Sa njim sam takođe vodio ugodne i korisne razgovore.Fasciniram sam njegovom kreativnošću,ali najviše ljubavlju koje ulaže u ovaj sport.Šteta što nedostaju rezultati,ali mislim da je u pitanju izbor,pa nisam ulazio dublje u tu problematiku.
Bio je tu i Tintor,koji mi se zahvalio na dolasku u Banja Luku i meni i ekipi,i rekao mi je da će nas opet zvati kada bude pravio trku.Pitao je naravno i za Robiku,kako je i tako to.I sa mladim Gajićem iz Novog Sada sam pričao. Sve u svemu vreme proletelo i veče se privodi kraju.....vreme je odmoru,međutim postoji jedna greška koju sam napravio....nisam poneo grejalicu....shit..Naime u petak na subotu temperatura se spustila na 5 stepeni.Pošto je to velika temperaturna razlika,znao sam da će biti čupavo preživeti noć Tako je i bilo,ustajao sam dva puta,ne bi li mi cirkalacija bila malo jača.Nekako to sve preživesmo i dođe subota,dan za treninge i dolazak ostalih takmičara.
Buđenje,gimnastika 30-ak minuta,pranje zubala,spremanje doručka i na kraju obavezna kafica.Za ovaj drugi deo rituala pobrinula se Robikina devojka Anela.Ovom prilikom joj se zahvaljujem,ili bolje Robertu(pošto ju je poveo).
Nema ništa lepše,sedeti zavaljen u stolici sa naslonom,piti kaficu i dimiti cigaretu,a pri tom gledati pristigle takmičare koji žure da se raspreme.Kao mravi su se razmileli i svi negde hitaju...he,he,he....Potajno sam priželjkivao da ta stečena prednost koju imam ostane do kraja vikenda....he,he.
Pošto me je čekao naporan dan,jer vozim tri trke i isto toliko puta više treninga,odlučio sam se pozabaviti finalnim pregledom mašina(benzin,kočnice,tečnosti,gume,točkovi i dr.)
Ispostavilo se da se zbog loše organizacije službe merenja,satnica pomera značajno,pa sam onda,pošto sam pripreme sveo kraju,iskoristio priliku da se ispozdravljam i popričam sa novopridošlim takmičarima.
Temperatura je bila na solidnih 24 stepena u tom trenutku.Boksovi su se stalno popunjavalii čak i inostranim takmičarima što me je strašno radovalo.U naš boks je došao možda budući sponzor našega kluba i sa njim sam obavio korisne razgovore.Trke je odgledao sa uživanjem kaže,i ponovio da je zainteresovan za buduću saradnju.
Sve u svemu život po boksovima je bio ispunjen do kraja.Ta atmosfera meni puni baterije.
Noć sa subote na nedelju je bila mnogo prijatnija i na sam dan trke,došlo je prilično posetilaca i zvanica,tako da je ovaj događaj značajno propraćen i medijski.Temperatura se značajnije popela,tako da je meni lično bilo mnogo ugodnije. Nekoliko televizija je bilo,jer se vozila i poslednja trka istočno evropskog šampionata.
Pod takvim pritiskom adrenalin je na maksimalnoj crti. Sama vožnja je prošla dobro uz tehničke probleme na koje sam navikao ove sezone,ali s obzirom na predsezonsku pripremu koju sam preskočio što se tiče tehnike,ja sam više nego zadovoljan.
Drago mi je bilo što sam opet video uživo i na delu 69-ku i njegovu suprugu,kao i sve ostale moje prijatelje i drugare....Željka,Sašu,Dejana,Stevu i njegovu suprugu,Stanka,Marina,Marka,Culeta,Karčiku,Vladu,Kreziće,Jovišu,Branka,Olega,pa i sve ostale koje nisam naveo(neka mi oproste),a koji su mi ulepšali vikend svojim prisustvom.Nije mi drago za padove i povrede koji su se desili,mada je to sastavni deo ovoga sporta.Žao mi je što Krstu nisam video,kao i našega dragoga Babaosa...on mi posebno nedostaje u ovoj priči,.......ali šta je tu je....
Hvala Vam drugari što Vas poznajem.....čini mi se da sa ovim i ovakvim događajima život ima smisla.
Da ne udaram više po emocijama,jer ću teško podneti zimu,koja ubrzano dolazi,....to bi bilo ukratko sve.....do sledeće prilike,ako bog da.