ODMETNICI
Motor je prvo nabavio Nikša, od otpremnine kada su ga potjerali u mirovinu kao neperspektivnog. To popodne kada ga je kupio projurio je tik uz terasu kvartovske birtije sumanutom brzinom, urlajući u visokim okretajima otvorenog ispuha, maskiran u kacigu i jaknu. I tako dva puta, a kada se iz daljine čulo da prilazi još jednom, mi gosti, ne znajući o kome se radi, dohvatili smo pepeljare, čaše i boce da ga ispratimo kako smo zajednički ocijenili da je zaslužio. A on je taj treći put u daljini usporio, jedva gmižući došao do nas, skinuo kacigu još ne silazeći s motora, i mi smo ugledali njegovu inače mrku, antipatičnu njušku. Poznavao sam ga dugo, i nikada ga nisam vidio nasmješenijeg.
„Malička“, pozvao je konobaricu. „Daj piće hrabrim braniteljima birtije. Da zalijemo Vatroslava“ i potapšao plamenovima oslikan tank staroga grbavca fightera. U idućih je desetak dana u drušvo ušlo još pet motora, među njima i moj. Kraj stoljeća je, s ove distance, bilo sretno razdoblje. Sranje je nastupilo kasnije........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................
Ovo je citat iz jednog zanimljivog teksta koji je napisao jedan zanimljivi motoraš iz Zagreba.Kod mene je tekst u mailboxu zbog njegove molbe da dizajniram naslovnicu knjige u kojoj želi objaviti tekst u cjelosti.Ovaj mali tekst možda nekima bude povod za slične aktivnosti a nama ostalima preostaje zadovoljstvo čitanja,
Ovaj motocikl poseban i fascinantan sam je osmislio,nakucao,ispolirao i složio autor dijela priče iz citata...