by oli » Sat Mar 19, 2011 12:37 am
17.03.2011. Libija
-treći dan od kako mi je moja bivša ljubav pokazala kakva kuja može biti i treba biti prema meni...
Da, to je ona koja me je nasukala na sprud, zadnji put...
Elem, naravno nakon njenog sinoćnjeg poziva, pala mi je druga najveća glupost ove godine na pamet, za sada je to tek druga glupost po veličini koju sam napravio ove godine...
Prva glupost, je kada sam joj riješio sve financijske probleme (8000 EURO), poklonio stan i auto naravno sve odjednom, a ona me je još isto popodne ostavila sms-om, uz obrazloženje: da eto ona voli zapravo Sašu, i da si ne može pomoći, ali kako se svakako nada, da ćemo nakon toliko godina provedenih zajedno ostati dobri prijatelji...
Pogađate: kao što se ne zovem Biba i nisam iz Australije, tako se ne zovem niti Saša...
Bože, pomozi mi da se opametim makar malo, i to prije ulaska Australije u Europsku Uniju...
No, vratimo se na drugu glupost, odlučio sam da je nazovem, čvrste sam stavove zauzeo, napisao na papir, da me ne smete, sve teze koje su mi bitne, tako da ja njoj jednom za svagda zapravo objasnim što sve ne može...
Probudila se je malo prije 10:00, znači taslačenje je sinoć bilo detaljno i opširno...
Nakon, poziva u kojemu govori kako nema vremena za razgovor s mnome (znači ima zakazanu kavu na koju kasni s novim jebačem-budućim mužem) a u isto vrijeme samo ona govori, što joj se prohtije, vrijeđa, proziva, optužuje za laganje (može provjeriti sve činjenice za 4 sekunde i uvjeriti se u stanje, ali naravno ne želi), te me na kraju pozdravlja s:pozdrav lažovčiću...
Jebote miš, nisam ni pravi lažov, već nešto kao lažov pripravnik...Gotovo da nisam ništa uspio reći...
Potpuno mi je jasno, pošto je jako dobro poznajem, od kuda tolika bahatost i samouvjerenost, znači sinoć su Saša i ona svršili svako po dva puta, s tim da joj je on drugi put svršio na lice (a to kao ne podnosi i ne dozvoljava nikome)...
Čini se de je sada pomalo i meni jasno da sam možda glup, ali koliko, to još nisam u stanju procijeniti...
Puno bi jednostavnije bilo, da sam potegao nož, danas bi me se nakon robije sigurno klonile...
GLAVA SEDMA: Sudbinski dan (drugi put)
Iz današnjeg kuta gledanja, onu scenu kada mi Babaos ne želi pružiti ruku, mogao bih si objasniti sa slijedećim pitanjm: kako je provalio da sam prije dva dana kupio novi BMW, nikome nisam rekao, mora da je Udbaš...
-danas sam se čuo s Babaosom telefonom (17.03.2011. u 17:38), zvao me je zbog ovoga teksta i ove priče, kaže da je strašno ponosan na to što mi nije pružio ruku tada kada smo se upoznali, i naravno dodao da se on toga cijelog susreta uopće ne sjeća...
Pa naravno da se ne sjeća, pa zašto bi se, ikada bogati, bahati i nadmeni, sjećali nas bezveznjaka i sirotinje, pa svakako je točno to da ja njemu ne mogu biti nikakva uspomena...
Ta privilegija da imamo uspomene, i samo uspomene imamo, ostaje samo nama luzerima, i samo to nam i ostaje...
Da i na kraju je još dodao da ga jako svrbi ta moja priča...
Poručujem mu javno ovim putem, neka, neka, počni se češati i to odmah...
Ništa ti i niko neće pomoći da razotkrijem tvoje najcrnje lice...
Nadmudrio sam te, pustio si me preblizu, te sam te tako spoznao u potpunosti...
I još jedna stvar: da, bio je Udbaš, to je zapravo i sada, samo se to sada zove "član obavještajne zajednice"...
23.12.1993. Osijek-Petrijevci 07:00
moj prijatelj s faxa, Darko kupi me kod mojih roditelja da idemo kod njegovog djeda u garažu raditi, garaža je u Petrijevcima...
Djed i baka, Šandor i Marica, ljudi staroga kova, imaju samo jednog unuka njega Darka, vrlo brižni, dodatno u brizi za njegovo zdravlje, jer je teško stradao na samome početku rata, od tada neprijateljske, a sada valjda "prijateljske grante" u okolici Osijeka, no sjajan lik, ogroman, bivši veslač, leđa kao vrata, dobro se je oporavio...Danas je Darko direktor jedne od najvećih tvrtki u Hrvatskoj a i Srbiji...Vidiš vraga...
Danas se dešavaju potpuno apsurdne situacije, mole ga i preklinju, kao i mene (da utičem kod njega), ljudi da se zaposle, ili oni ili djeca, ili rođaci, a možda je baš neko od njih spustio 120mm vreloga čelika na njega...
Nije za vjerovati...Ali tako je...
Bez brige, sve molbe koje su iole ispunjavale minimum, su uslišene...Srblju posebno...Tu smo bili vrlo oprezni, da ne bi poslije rekli: vidi ih ovaki, pa onaki, pa svakaki...
Baka Marica, cijeli život je posvetila svojoj obitelji i domaćinstvu, u praksi to znači, da nemoš ostat gladan i žedan sve i da hoćeš, nisam gurman, ali Darku je to od presudnog značaja...Na faxu, najviše voli ići samnom na ručak, kaže mi što voli, ja to uzmem, on pojede sve svoje, ja malo gricnem svoje, a on počisti do kraja...
Djeda Šandor, stara škola, pravi majstor, za velike igre, metalac, vijci, pločice, podloške, pocinčavanje...Za ručkom ga pitam, kako je bilo danas? Tako, tako, napravio sam 120000 podloški za vijke M8, kaže...Da on je bio za velike igre, samo sam kod njega vidio u živo paletu viskija, djeda je pio Johnny Walker, i kupovao ga na palete, kaže da mu je to odlično za cirkulaciju...Da mu ne bude hladno za noge...Djeda nije bio pijanac, samo je bio veliki igrač...Takvih danas gotovo da i nema...
U garaži predmet restauracije, Alfa Romeo GTV 2.0, zadnji model za švicarsko tržište, zadnja godina proizvodnje, boja:Alfa Romeo rosso, kupio ga Darko u Zg, i sada ga restauriramo kompletno, tj restaurirati ćemo ga kada ga rastavimo...
Zadnja osovina mu je DeDion forme i nikako ne mogu skinuti prirubnicu sa spojničke osovine, potreban mi je svlakač (narodski rečeno radapciger) naravno nemam, i pitam, Darka ima li možda nekog poznatog da zna da ima Tomosov svlakač za zamašnjak paljenja, pa da ga posudimo malo preinačimo (dodamo jednu čahuru) i to skinemo, kaže nema tu u selu niko da ga on zna, ali ima u Osijeku, poznaje lično Boška-Boleta, čuvenog vlasnika ovlaštenog Tomos servisa. telefon, Bole je tamo ima radapciger, možemo doći...
I tada napravim sudbinsku grešku...Na moje inzistiranje, dogovorimo se da ode Darko a ja ću ostati i skinuti neke druge stvari. Tako i bi ode Darko, i nema ga 3 sata, trebao se je vratiti za najkasnije 45min...Već sam se polako pribojavao, nije li se štogod desilo, ali ne izlazim iz radione na dvorište da ne širim paniku...
Vraća se nakon točno tri sata, pitam ga sve u redu? Je. Nešto se je desilo? Nije. Vidim da je malo "utuljen" ali računam pitao sam ga rekao bi mi da ima nešto...
Preradimo malo alat i bez problema sve rastavimo, te večeri smo kompletno rastavili i presložili transmisiju, sve je išlo glatko... Završili smo iza ponoći... Sjeli malo da odmorimo, sretni i zadovoljni, ja se pobjedonosno upustim u health hazard, zapalim cigaretu, otvorim limenku u kojoj je sevenapče i planiramo što ćemo za sutra...
Tuš, u pola rečenice prekine me Darko sa slijedećim tekstom:
Darko: Pajto poznaješ li ti Babaosa?
Ja: Znaš da poznajem, jednom smo se upoznali i nije mi pružio ruku, rekao sam ti to već, govorili smo o tome nekoliko puta, zašto pitaš?
Darko: Paaa, danas kada sam bio kod Boleta, bio je i on tamo.
Ja: I?
Darko: Paaa, malo sam s njim i Boletom razgovarao, o ovoj našoj zajedničkoj restauraciji, sve je bilo ok dok se nisam spomenuo tvog imena...
Ja: A onda?
Darko: Dvoumim se, i sada kao što sam se dvoumio i do sada trebam li ti uopće išta reći o tome...
(obliva me hladan znoj)
Čovjek se je potpuno izobličio.. Babaos kaže da je "ČUO" za tebe, i da si ti obični bezveznjak i neznalica, da pojma nemaš o restauratorskim poslovima, da si samo najobičniji seljak iz Belog Manastira.Te uostalom da misli da si ti zapravo srbin.Ja mu kažem, ali kako? Pa ostavio je u Belom Manastiru, preko deset restauriranih motocikala: Adler 250, Lambretta 125, Lambretta 150, Puch 250 SGS, MZ 125 iz 56-te, sedam različitih Tomosa...Mada sve su mu razvukli krajišnici-oslobodioci, ali vidio sam fotografije...
(ja sav sretan što mi je drug moj obranio restauratorsku čast)
Ja: I šta kaže Babaos na to?
Darko: Babaos kaže, da to sve nije ništa, i da to ne vrijedi ništa...
(popizdio sam, Darko je to naravno primjetio, te me pokušao umiriti: ma pusti budalu, naravno da sam najviše popizdio zato što je Babaos rekao da sam srbin, iako to su mnogi govorili za mene iz raznih razloga, kao i zbog toga što nosim bradu, kao da je Babaos ne nosi, ali valjda je njegova hrvatska brada, a i Bole je srbin, ali Babaos i Bole su dobri pa je to onda valjda u redu)
Ja: Eee, Babaos u mojim godinama nije imao vjerojatno niti gaće na štapu, a ja ću u njegovima voziti svoj deseti BMW...Neznajući što da kažem, od bijesa kažem baš to...
Darko: Ma daj smiri se, ko ga jebe...
Razilazimo se, idem u Osijek, spavati kod roditelja, Darko će ostati spavati tu kod djeda i bake, uzimam njegov auto i idem kod roditelja...
Namjerno ne govorim da idem kući jer, to nije naša kuća, naša kuća je u Belome Manastiru, a to je odvde daleko točno 33km, a zapravo dalje od mjeseca.
Kurvini sinovi su nas uložili u svoju šahovsku igru rata, a da nas pri tome nisu ništa pitali.Samo su nas otjerali, i kao dobro smo prošli jer su nam život poštedjeli, sve nam uzeli i natjerali nas da živimo ispod praga ljudskoga dostojanstva. Samo zato jer nismo njihovi, nego smo od onih drugih... I da, svakako svi smo krivi... Tu uvijek u nekim raspravama na tu temu, ističem i moju majku kao "sigurnog, velikog i pravog" krivca za cijelu situaciju. U životu nije nikoga uvrijedila, opsovala niti krivo pogledala, mrava nikada nije zgazila, jednostavno pravi primjer za ovaj cirkus. O pocrkali svi dabogda...
Vozim tako Darkov auto prema Osijeku i razmišljam o svemu, vozim Darkov auto, jer svoj nemam više, pa nemam ništa više svoje, sve sam izgubio, sreća da od kuće nisam pošao gol, tako da mi je od kuće samo odjeća ostala koju brižno čuvam i pažljivo nosim...
Kao i ostale uspomene u mojoj glavi...Mi nismo bogznašta imali, ali smo zato sve izgubili...
Kakav je čovjek taj Babaos? Nemam odgovor, zapravo ga ne poznajem...Zašto se tako ponaša prema meni?Zašto je rekao da sam srbin?
Last edited by
oli on Sat Mar 19, 2011 6:36 am, edited 11 times in total.
. Mozda je test scenarija za neke nove Petparacke price 
