Babaos-u sam posudio motocikl

Babaos-u sam posudio motocikl

Postby oli » Tue Mar 15, 2011 1:42 am

15.03.2011. Libija

Jedan dan nakon što me je opet, bogapitaj koja po redu kurva,
po ko zna koji put nasukala na sprud,
ali ovoga puta na najjače, te svakako i zadnji put,
opet nisam potegao nož...Znao sam potegnuti ću ga sigurno...
Još nisam potegao nož, srećom ovoga puta svakako hoću,
jer neću da propustim tu priliku, ehh, a tada će sigurno biti pravi kraj…
Poništila me je skroz.
Do jaja, preko granice bola, zauvijek.
Na uvijek.
Ljubav kažu traje vječno... Ali ožiljci i mržnja traju i duže...To znam sigurno...
Tako to ide:nekome Zrinka, a nekome Libija.
Meni uvijek Libija...Nikada Zrinka...E jebeš "taki" život...


UVOD

Nisam siguran spada li ova priča u trkaće priče, ili ne, ali svakako jeste priča o trkaču.
Mom drugu i učitelju (nekoliko puta me je “naučio pameti”) Babaosu, a vrlo vjerojatno i o mnogima od nas ili takvima kao i mi.
Osnovni motiv za ovu priču je događaj koji se je zbio prošle godine:
posudio sam jedan od svojih motocikala Babaosu, koji je njime putovao, po tada mojim saznanjima na more u Rogoznicu.

Sve je bilo naoko u redu, vratio se je i vratio mi motocikl bez vidljivih tragova oštećenja.
Tek puno kasnije zaključujem da i nisam mogao vidjeti oštećenja jer su bila unutarnja, razorio mu je dušu i to potpuno.
Uništio mu je suštinu...Poništio identitet...
Tako su uvijek razarali mene, zato sam i prepoznao što se je desilo, iako na prvi mah nisam tome posvetio dovoljno pažnje. Pogrešno...

Pitanje koje si postavljam i još uvijek ne mogu pronaći odgovor na njega, je: jesam li pogriješio ili nisam,
što sam mu posudio moj motocikl, pažen i mažen kao malo koji, vožen isključivo mojom mekom rukom,
servisiran i upravljan mojom mekom dušom, uvijek čist i uredan kao malo dijete, a on mu je za desetak dana potpuno razorio dušu.

Pa kakav je on to čovjek? Jeli on uopće čovjek? Kako je to mogao? Što se je zapravo dešavalo? Kakav je to trkač?

Otvaraju se i mnoga druga pitanja na koja ne znam odgovore,
pa ako možete pomozite mi da se ovako: zelen kao guščije govno, nedorastao, emotivno posrnuo, potpuno uništen i rastavljen na atome, snađem u svemu ovome…

No prvo priča, kako je zapravo bilo…
(ponavljam Babaos nije ništa od svega ovoga nikada priznao, tako da zapravo sve detalje saznajem od drugih učesnika putešestvija)
oli
 
Posts: 1778
Joined: Wed Feb 02, 2011 12:40 am
Location: Beli Manastir

Re: Babaos-u sam posudio motocikl

Postby oli » Wed Mar 16, 2011 1:18 am

GLAVA PRVA: nekome Zrinka nekome Libija (prvi put)

Idemo ispočetka…

Četvrtak, Munchen 28.04.1998.
-šest dana nakon mog osamnaestog rođendana;
-nekoliko dana od podizanja vozačke dozvole s upisanom još jednom kategorijom,
u mom malome i bezveznome životu taj trenutak stupanja u tadašnji SUP u mome rodnome selu,
za koje i danas mislim da je “ljepše od Pariza” bio je vrlo značajan, iz nekoliko razloga:
jer sam već pokušao jednom da mi upišu “B” kategoriju koja se je mogla položiti s navršenih 17godina,
a mogla dobiti u dozvolu s 18 godina, pa su u zadnji čas (skoro su upisali) skužili da trebam doći tek iduće godine.
Ali ovoga puta je sve išlo glatko, “A” kategoriju sam imao po mome mišljenju već odavno (dvije godine),
a “B” je stigla sada, zapravo… Konačno.
-puno kasnije u životu sam shvatio da mi je vozački ispit najvažniji ispit u životu, jer se od svih ispita koje sam ikada položio najčešće njime služim.

-jedan dan nakon što mi se je život srušio, jer me je tada, prva kurva nasukala na sprud, prvi put,
razorila me je skroz, rastavila na atome i samo što nisam potegao nož, srećom nisam, jer tada bi bio kraj…
Bolje bi bilo da jesam, ali to saznajem tek mnogo, mnogo kasnije...
Barem bi to završili na vrijeme, odrobijali i gotovo...A, ovako, užas...

Spoznao sam već tada, razliku između Zrinke i Libije, koja će me kasnije pratiti cijeli život.
Kakav je to bio mix osjećaja: mladost, bijes, ljutnja, bespomoćnost, srdžba, pokušaj implozije...
Katastrofa...

10:50 sati, moj život se strmoglavo mijenja...

Stojeći u sjedištu tvornice BMW, preuzimam svoj prvi automobil, koji sam naručio prije 9 mjeseci.
BMW serija 3, rađen po narudžbi samo za mene, za taj automobil sam se puno odricao, ali tako to ide mislih tada...
Da, logično se nameće pitanje:otkuda novac za takvo što, otac profesor, majka elektrotehničar, sasvim prosječno...
Šverc, krijumčarenje: audio video tehnika, auto dijelovi, tehnika općenito...Štednja, da i to svakako...
Ludost prije svega...
Bordo metalik, 5 brzina (ZF), zelena stakla, prednji i stražnji spojler, stakla na struju, centralno, klima,
crna kožna Recaro sjedala šivena crvenim koncem, crna kožna unutrašnjost, šiber,
Pioneer radio cass keh na daljinsko + Sony cd, motor 2800ccm, naplaci Fondmetal 15" i još kojekakve sitnice...
Eeee, to je onda bilo nešto...
Moj prvi BMW...Plaćen odavno...Registarska oznaka M 10 314.
Ne bi čovjek nikada povjerovao na šta sam ih sve nagovorio s 8 pari kobasica i 10 boca šljivovice...
Tako su pristali da registriraju auto na tvornicu...
Izdali mi međunarodnu punomoć, a ja kao imam obvezu da dva puta godišnje dovezem auto da ga pokažu kupcima ako treba.
Svuda mogu osim u YU, jer tada činim carinski prekršaj i oduzeli bi mi auto...

Ključ u bravu, kresnem ga... I to je to, smisao života...

Na benzinsku (Shell) pun do vrha rezervoar, karton coca cole u limenci (0,5l),
jedna limenka 7UP, dvije čokolade, časopisi Oldtimer Praxis, Markt, Classic...
Klima radi da se mrznu stakla iznutra (bez potrebe naravno), cd Dire Straits,
Sultans of Swing, volume 80%, otvaram sevenapče, uzimam cigaretu Marllboro Lights i upuštam se u health hazard...

http://www.youtube.com/watch?v=h0ffIJ7ZO4U

Krećem...Prvo odlazim da kupim neke sitnice za NSU-a, te okrećem prema izlazu iz grada.
Autoput je blizu, lagana jurnjava prema granici... Približavam se kući...
Onaj sjajni gitarski solo, dug i nikada prevaziđen se odlično čuje na volume sada već 90%.
Sve mi je u glavi crno da ne može biti crnje...
Kada razmišljam o kurvi koja me je jučer prvi put, nasukala na sprud, bijesan stišćem zube i ne smirujem se...
Pa ipak, slušam solo, opasno se dobro i kristalno jasno čuje, baš kako volim, vidim sjajnu haubu s plavo bijelim znakom, pogled na km sat 175...

Zaključujem, pa ipak nije sve tako crno...Ponovo pogled na km sat, ali sada smo već na 220, pa i nije to tako loše...

Granica, Austrija malo usporim, Vienna, zadnja pumpa pred granicom, pun rezervoar, Harribo gumeni bombomi crni, mirisni borić,
granica, ulazim u Mađarsku, carinici ne kuže ništa, misle da idem za Jugu, uopće ne pretpostavljaju da sva roba iz prtljažnika ide zapravo u Budimpeštu, avion caffe, pauza u kasno popodne, opet gas u predvečerje mali komad auto put pred Budimpeštu,
ide auto kao violina, pravo zadovoljstvo i užitak, drugari (onda smo još svi bili drugari) iz Dire Straits-a,
praše kao ludi, solo u Sultans of Swing je još bolji, kao da se još kristalnije čuje...

Tada su građanke i građani Jugoslavije bili gospoda svuda, a kreteni...
E, kreteni su došli malo kasnije...I ostali...Dugo, dugo, predugo...

Uhodana šema, prodajem robu "mom" čovjeku, za forinte, misli da me je zajebao (jer sam kao nevoljko pristao da mi uvali forinte),
a moj drugar arapin s njihovog Elektrotehničkog faxa mi je to super promijenio u funte.
Zarada u DEM-ovima cca 16000, s transferom DEM-GBP u Trstu još dvije gore znači 18000 DEM, u kućicu... Štednja je zakon...

Ostavio sam nešto forinti za provod i svoj, i policijski naravno ako bude trebalo.

100 DEM-3900Ft

Discotheque Haligali u Budimu, sve puno, upadam unutra, coca cola ekstra skupa 2Ft...
Već sam tamo odlazio nekoliko puta, te poznajem neke djevojke s kojima se već i malo gledam "preko nišana", strahujem, da možda večeras neće biti ovdje, ali ne, tu su, a i gdje bi drugdje bile...
Nabijen strahovima i frustracijama mladoga čovjeka, s jedne strane, te nabijen adrenalinom zbog novog "autića" s druge strane, te bijesom i mržnjom zbog kuje koja me je nasukala na sprud s treće strane, pa koliko to strana uopće ima...
Krećem u akciju, manje ukočen nego inače, jer smisao svoga postojanja sam već izgubio jučer, tako da sada nemam šta izgubiti...

Polazi mi za rukom, dvije prijateljice, Andrea (Andy) i Mercedes (Merci) to valjda samo mađari mogu dati takva imena...
Uglavnom nakon malo zabave u klubu, pitaju me imam li auto da se idemo malo provozati po gradu, kažem da imam i da možemo...Izlazimo, naravno kada smo došli do autića padaju u nesvijest... Tada je u Mađarskoj u privatnom vlasništvu bilo svega 829 automobila koji su bili neke zapadne proizvodnje... Vozikamo se po gradu, ide sve po planu, fast food i sve tako... Dogovaramo se za idući vikend (jer kroz tjedan moram u školu) te rastajemo s malo presrdačnim zajedničkim drpanjem...

Idem odmah na jug u jedno selo pored Mohacsa, ostavim auto kod mog švercerskog druga u praznom štaglju, uskačem na ranojutarnji seoski vlak koji ide za Osijek, prelazim granicu s omiljenim revijama u ruci, te semerinzima za NSU u džepu, pješice s kolodvora u rano jutro stižem kući...

Beli Manastir, selo moje ljepše od Pariza, najljepše je i danas, ujutro, rano ujutro, pošten svijet ide na posao, a kreteni ionako spavaju do podne... Stigoh kući, moji pojma nemaju, misle da sam bio na dvodnevnom izletu sa školom...Tuširanje, nabrzaka...
Liježem, preumoran i preuzbuđen da bih odmah zaspao, ali ne odustajem, tonem u nemiran san...
Malo je njesto, sigurno ću susresti kuju koja me je nasukala na sprud, kako onda, pojam nemam hoće li me uspijeti pokolebati u mome naumu da je zaboravim i nikada na nju više ne pomislim, za sada me nije pokolebala, stalno i samo na nju mislim...
Tonem lagano ali sigurno u san, umor je najjače sredstvo za uspavljivanje... San i to nemiran...
Last edited by oli on Sat Mar 19, 2011 4:05 am, edited 3 times in total.
oli
 
Posts: 1778
Joined: Wed Feb 02, 2011 12:40 am
Location: Beli Manastir

Re: Babaos-u sam posudio motocikl

Postby oli » Wed Mar 16, 2011 1:32 am

16.03.2011. Libija
-drugi dan, pošto me je beštija nasukala na sprud (zadnji put)...
-naravno, kuja je nazvala danas, u šoku sam i nevjerici, pazi ovo, pa to nije za vjerovati, prvo je izišla s novim "dečkom", obavila sve što se u takvim prigodama obavlja: hrana, piće, pušenje, karanje, pušenje, "pearl necklace" (naravno nije mi to tako rekla, ali znam da je tako bilo)... Pa me je onda nakon što je sve to obavila, nazvala da pita gdje sam i kako sam...
Pa, kako sam?
Pa sigurno sam super, kada se ljubav i smisao moga života (do jučer) oko ponoći vrati kući s "pearl necklace" ali ne od myself...Vrlo vjerojatno je da dok je razgovarala s mojom bezveznom personom (jer sam se kao klasični glupan javio na telefon, jer ja se mogu izdići iznad toga, ma mogu se ja k...c izdići) još imala bijeli vjenčić oko svojih prelijepih napućenih usana, naravno od njegovih tjelesnih izlučevina...
Sada pokušava da joj ja budem najbolja prijateljica, znači kada se dobro pojebe, da me o tome izvijesti i time mi se pohvali, te tako nadamnom likuje, a kada joj se frajer napije da me i onda izvijesti o tome, s time da svakako doda da sam ja za to kriv, te da se na mene zbog svega negativnoga što ima s budalom (a je budala je, poznajem ga naravno, pijanac, kockar, sitni kriminalac) istresa i otresa, a ja bih, valjda pojama nema što, trebao raditi u svima od tih slučajeva...Znam trebao bih biti tu negdje "pri ruci"...
Kao da sam upravo pao s Marsa...Mora da sam se onima na nebu jako zamjerio... Pojma nemam kada niti zašto?

Ali upravo nevjerojatno je što sve tim malim sisatim ženskim demonima može pasti na pamet...

Eto, ona bi nazvala (npr sada je zvala koji minut prije pola noći) ako bi htijela malo razgovarati s mojim bijednom osobnošću, naravno u vrijeme koje njoj odgovara, vjerojatno da još malo dohrani svoju bolesnu sujetu, a kada je upitam mogu li i ja nazvati tebe katkada? Progovara da može, ali samo preko dana, najbolje je kada je na poslu...Naravno da frajer ne smije znati da razgovara sa mojom bijednom osobnošću, jer lik dobije osip samo pri pomisli na moje glupo ime...
Ali "fuck of the day" je to, da kada bih je nazvao, pouzdano znam da bi na zaslonu njenoga mobilnog telefona ispisalo: "Biba Australija"... Pa jebem ti život, nisam žensko, ne zovem se Biba i ne želim se seliti u Australiju...
Koliki sam ja to "konj" da se sve ovo meni dešava u realnom vremenu i prostoru...
Eeeh, kakve sam konje nekada imao, a vidi me kakav sam konj postao sada...
Pogriješio sam, trebao sam poteći nož, ali odmah, sada mi je to kristalno jasno...Potegnuti ću ga, definitivno...

GLAVA DRUGA: Sudbinski dan
Petak, 29.04.1988. Beli Manastir
-drugi dan, nakon što me je prva kuja, prvi put nasukala na sprud...

Nakon cijelodnenog spavanja (kreteni spavaju samo do podne, tako da se mogu nacrtati u gradu na ispraznim kavicama) ustajanje u kasno popodne, hrana, piće kratak razgovor s roditeljima o tome "kako je bilo na ekskurziji", priprema za odlazak u grad...
Moji roditelji su tada imali automobil, japansko crvena Lada 1200, lijepo je vrijeme pa ga ne vozim...
Vozim moju restauriranu ljepoticu NSU Lambretta 150, boja kombinacija svijetle i tamne čoklolade, fora motorić, dyna start, nema kurblanja, ehh, onda je to bilo nešto, obzirom da je proizvedena 1954 godine, ipak nije to imao svako...
Doplovio sam u grad, parkirao svoju makinu "Grunf", u kafiću se našao s prijateljima, i naravno onda dolaze one, one koje kvare san. Kuja koja me je prva, prvi put nasukala na sprud dolazi sa svojim prijateljicama, naravno da sam se uzvrtio, sve me zagledaju, jer svi znaju kako me je šutnula, bez ikakve samilosti i grižnje savjesti.Osjećam kako me pogledavaju i kako mi se zapravo smiju, implozija u meni, bijes, očaj, počinjem ih sve skupa pogledavati "preko nišana", počinju mi već padati kojekakve gluposti na um, da bi se možda trebao ustati, te im se osobno obratiti, da bi možda trebao otići, pa sve tako nešto glupo i crno da ne može biti crnje...A onda odjednom klik u glavi, sjetim se tvrdih prpošnih grudi Merci od sinoć, koje sam kao slučajno ispipao dok smo se vozikali po gradu, a ja naravno oštro skretao gdje god je bilo moguće tako da mi padne u krilo, pa predivne sedefaste kose od Andy (uvijek sam se palio na te koje se češljaju "petardom"), pa mog novoga autića koji je sada parkiran samo 20km odavde, ufff što bi bila fora da sam s njim sada ovdje i da sam ga parkirao tu ispred, pa svi bi poludjeli od zavisti i ljubomore, sve bi bilo drugačije, u jednom trenutku čak počinjem u glavi računati koliko bi mi novca trebalo da uvezem taj autić, moram priznati da je taj trenutak razmišljanja o uvozu jako jako kratko trajao, jer jednostavno u mojoj gubitničko-cigansko-švercerskoj, svijesti nije bilo dovoljno prostora za ikakva plaćanja prema državi...
Jednostavno to je tako: državi nikada ništa...
Razmišljajući tako o još koječemu i u isto vrijeme pogledavajući ekipu preko nišana, shvaćam polagano da ipak nije sve tako crno...
Da platimo pa da idemo, vrijeme je za spavanje...

Subota, 30.04.1988. Kneževi Vinogradi
Idem u posjetu mome iskrenom i dobrome prijatelju, iako nije on samo meni dobar i iskren prijatelj, dobro ga poznajem i jedan od rijetkih ljudi za koje mogu izreći slijedeće: Lajoš Sombathelji je iskren i dobar prijatelj svima...Danas je to vrijednost koja je gotovo potpuno izumrla. Jedini od svih koji mi je tijekom rata napisao pismo iz SAO Krajine, našao put da dođe do mene, u pismu je osim dobrih želja i žalom za starim druženjem pisalo i sve što je znao o mojim motorima, kako su i gdje završili, i za manje stvari su tada letile veće i važnije glave od njegove zbog te vrste "izdajničkog" ponašanja... Uvijek sam osjećao da zapravo ima srce junačko...Kada malo bolje razmislim on mi je zapravo jedini u mom promašenom životu uopće napisao pismo.
Naime ima NSU 175 i ima problema sa semeringom koji ide na osvinu kurble i to nikako nije mogao riješit, u Munchenu sam mu kupio 6kom novih, te sam mu to donio...
Od milja ga svi zovemo Lajči, seoski majstor u principu za sve, ali naviše voli raditi motore i satove, i danas nakon puno godina se rado prisjetim kako je davno s motociklom MZ 250 TS išao u Banja Luku kod brata u posjetu, koji je tamo "služio" vojni rok, vrijeme putovanja 3 i pol sata...Da mi tu priču ispriča sa svim detaljima to traje gotovo jednako vremena kao i sam put. Veliki ljubitelj moto tehnike. I on i njegov brat...
Iako sam značajno mlađi od njega, uvijek me je uvažavao i držao kao sebi ravnom a ne kao nekoga klinca, koji sam ja u stvari i bio...Pričamo o svemu i svačemu, pregledavamo radionu, te komentiramo problem s NSU zupčanikom od prve brzine, kada se začuje sirena automobila, neko je došao u goste...
Lajoš me pozove da s njim izađem na ulici i da vidimo tko je to.Izlazimo a na ulazu parkirana VW buba, izlazi lik, ne poznajem ga stariji od mene dosta, nikada ga nisam vidio do sada, pozdravlja se s Lajčijem, koje tada mene predstavlja kao svog prijatelja i Belog Manastira te poznavaoca i ljubitelja oldtimer motocikala, baš sam bio ponosan na takvo predstavljanje, pokušavam iskoračiti i pružiti čovjeku ruku u znak pozdrava, a on me samo pogleda i klimne glavom, ne rekavši ništa... Ostadoh kao popišan cvijet, s ispruženom rukom... Ulazimo u dvorište, malo razgovaramo (oni razgovaraju) osjećam da mi tu više nije mjesto, pozdravljam ih i odlazim kući.
Putem razmišljam, jesam li što krivo napravio, i zašto me taj lik nije htio pozdraviti, i tko je on uopće...Zašto se je tako postavio prema meni?
Tijekom idućeg dana, čujem se telefonom s Lajčikom i pitam ga za tog tipa, tko je taj? To je Babaos, odgovara on...
Last edited by oli on Fri Mar 18, 2011 11:57 pm, edited 1 time in total.
oli
 
Posts: 1778
Joined: Wed Feb 02, 2011 12:40 am
Location: Beli Manastir

Re: Babaos-u sam posudio motocikl

Postby stanko61 » Wed Mar 16, 2011 6:03 pm

Progutao sam tvoje stivo
sad cu da otvorim pivo, laki, pa da ga citam :lol:
ajd da napravimo biznis
ukoricimo ovo i prodajemo , bestseler garant
bravo
kad ce nastavak?
izlazi jednom nedeljno????
Nije problem kad covek nezna
problem je, kad ne zna da nezna
www.stanko.co.rs
User avatar
stanko61
 
Posts: 1953
Joined: Fri Sep 10, 2010 6:56 pm

Re: Babaos-u sam posudio motocikl

Postby feniks » Wed Mar 16, 2011 8:45 pm

Oli......svaka čast na dobrom uvodu,..................slažem se sa komšom i postavljam isto pitanje...... :clap: .....

P.S.samo mi godine dešavanja nisu nešto jasne...mora da je neka greška,ili......... :think: ...ispravi me ako grešim.
...auto je za prevoz tela,a motor za prevoz duše...

Image
Image
User avatar
feniks
 
Posts: 4800
Joined: Sat May 02, 2009 7:24 pm
Location: Subotica

Re: Babaos-u sam posudio motocikl

Postby oli » Wed Mar 16, 2011 9:15 pm

Izlazi po potrebi, kada god me kuja nasuče na sprud, znači često, prečesto...
Datumi i godine, su kronološkog tipa:
-svakim danom objavim što mi se je desilo, trenutno sam u Libiji...
-"stari" datumi su autentični i potpuno istiniti to se je stvarno tada dešavalo...
-za sada su svi događaji koji su opisani u tekstu istiniti i vjerodostojni...
oli
 
Posts: 1778
Joined: Wed Feb 02, 2011 12:40 am
Location: Beli Manastir

Re: Babaos-u sam posudio motocikl

Postby feniks » Wed Mar 16, 2011 10:02 pm

Sa razlogom sam te pitao datume,....jer je tvoje štivo "trosmisleno".....pa su datumi vrlo bitni da se suzi prostor oko fabule koje prezentuješ.Obično su autori basni i bajki,na njima svojstven način,kroz životinjski svet,opisivali ljude i ljudske osobine.Ti si vrlo dobro primenio savremeniju metodu,koristeći pri tome,veoma dobro,moram priznati,sve poznate trikove poznatih pisaca bestseler romana,i kroz samokritičnost,uspeo da opišeš,ono što ti je bila namera,ostavljajući pri tome svakome od nas,da doživi "radnju",svako na svoj način.
Moje pitanje koje sam postavio,a vezano za nastavak priče,bilo je više formalne prirode,....jer u stvari ja i nisam očekivao nikakav nastavak.
Upravo to rade savremeni pisci,ostavljaju "nedovršeno štivo",kada svi očekuju nastavak...i gle čuda :shock: ...posle izvesnog vremena izađe novo,a nema nikakve veze sa starim,...pa se onda mnogi pitaju.... :think: ...dok ne shvate.

Kroz ovaj maleni i skromni opis...moja kritika je pozitivna.Čestitam još jednom. :clap: :clap: (na štivu).
...auto je za prevoz tela,a motor za prevoz duše...

Image
Image
User avatar
feniks
 
Posts: 4800
Joined: Sat May 02, 2009 7:24 pm
Location: Subotica

Re: Babaos-u sam posudio motocikl

Postby oli » Thu Mar 17, 2011 11:40 pm

feniks wrote:Moje pitanje koje sam postavio,a vezano za nastavak priče,bilo je više formalne prirode,....jer u stvari ja i nisam očekivao nikakav nastavak.

Lukavo, moram priznati, vodite politiku nezamjeranja, pogotovo jer ste u strahu kako će proći Babaos...
Strah je potpuno opravdan, to je samo znak da Babaosa dobro poznajete...
Jednako tako, potpuno je jasno da nismo još došli do naslovne teme, predlažem da budete oprezni jer ne poznajete onu njegovu crnu stranu.
Da se odmah razumijemo nisam je niti ja poznavao, ali su mi drugi ukazali na nju. Na kraju krajeva razlog da u javnosti objavim ovu priču je baš taj: preopasno i prestrašno bi bilo da ta Babaosova crna strana ostane tajna.
To bi s moje strane bilo neodgovorno. Nisam spreman na sebe preuzeti tu vrsu odgovornosti,
oli
 
Posts: 1778
Joined: Wed Feb 02, 2011 12:40 am
Location: Beli Manastir

Re: Babaos-u sam posudio motocikl

Postby stanko61 » Fri Mar 18, 2011 1:03 pm

He he he cekamo nastavak :D :D :D
Nije problem kad covek nezna
problem je, kad ne zna da nezna
www.stanko.co.rs
User avatar
stanko61
 
Posts: 1953
Joined: Fri Sep 10, 2010 6:56 pm

Re: Babaos-u sam posudio motocikl

Postby feniks » Fri Mar 18, 2011 1:46 pm

oli wrote:Lukavo, moram priznati, vodite politiku nezamjeranja, pogotovo jer ste u strahu kako će proći Babaos...
Strah je potpuno opravdan, to je samo znak da Babaosa dobro poznajete...
Jednako tako, potpuno je jasno da nismo još došli do naslovne teme, predlažem da budete oprezni jer ne poznajete onu njegovu crnu stranu.
Da se odmah razumijemo nisam je niti ja poznavao, ali su mi drugi ukazali na nju. Na kraju krajeva razlog da u javnosti objavim ovu priču je baš taj: preopasno i prestrašno bi bilo da ta Babaosova crna strana ostane tajna.
To bi s moje strane bilo neodgovorno. Nisam spreman na sebe preuzeti tu vrsu odgovornosti,


Ne bih ja moju politiku "nezameranja",kako kažeš,nazvao lukavošću,...ja samo pokušavam biti oprezan,jer ne poznajem dovoljno dobro obe strane,čak i kada poznajem dosta dobro čoveka s kojim vodim dijalog,ja pokušavam da se ne zameram...to valjda tako i treba,....ali istovremeno znam biti ponekad i oštar,da nekažem preoštar...pogledaj postove u nazad.Ipak,po mom mišljenju verbalni dijalog treba biti održan na nivou,dobrih odnosa,koliko god je to moguće.Lukavost u određenim iskazanim kontekstima,može biti i pozitivna,a i negativna osobina,..sve zavisi o nameri.Uveravam te da je moja namera čista,poštena,odnosno da uopšte ne postoji zlonamere.
Inače sam otvoren i pozdravljam otvorenost,kao što pozdravljam i tvoju nameru o upoznavanju nas ostalih sa istinom,ma kakva ona bila.Istina je samo jedna,i ona je nepobitna i dokaziva i bilo bi nepošteno,da se traži od bilo koga da je skriva...to je lična odluka svakog pojedinca ponaosob.
...auto je za prevoz tela,a motor za prevoz duše...

Image
Image
User avatar
feniks
 
Posts: 4800
Joined: Sat May 02, 2009 7:24 pm
Location: Subotica

Re: Babaos-u sam posudio motocikl

Postby stanko61 » Fri Mar 18, 2011 1:54 pm

Istina moze biti ovakva ili onakva,zavisi iz kog ugla covek gleda, ali nece promeniti moj dobar odnos sa Babom :naughty:
Nije problem kad covek nezna
problem je, kad ne zna da nezna
www.stanko.co.rs
User avatar
stanko61
 
Posts: 1953
Joined: Fri Sep 10, 2010 6:56 pm

Re: Babaos-u sam posudio motocikl

Postby feniks » Fri Mar 18, 2011 2:06 pm

Sve je regularno...pa i tvoja blanko podrška Babaosu,ali ne radi se ovde sada o tome....ovde se radi više o ispovesti,a na svakome od nas ostaje odluka,kako će je shvatiti i primeniti u konkretnom slučaju....to je već individualna odgovornost i pravo.Čovek je odlučio da skine teret sa srca,jer mu je preteško da ga nosi....ako mu je od pomoći ispovest,pusti ga neka je iznese.
...auto je za prevoz tela,a motor za prevoz duše...

Image
Image
User avatar
feniks
 
Posts: 4800
Joined: Sat May 02, 2009 7:24 pm
Location: Subotica

Re: Babaos-u sam posudio motocikl

Postby stanko61 » Fri Mar 18, 2011 2:19 pm

Ok :hand:
Nije problem kad covek nezna
problem je, kad ne zna da nezna
www.stanko.co.rs
User avatar
stanko61
 
Posts: 1953
Joined: Fri Sep 10, 2010 6:56 pm

Re: Babaos-u sam posudio motocikl

Postby 69 » Fri Mar 18, 2011 10:28 pm

Dugo nisam čitao ovakav način pisanja. Jako interesantno!! :techie-studyinggray: :gay-umbrella:
User avatar
69
 
Posts: 1257
Joined: Sun Jan 25, 2009 12:06 am
Location: Zagreb

Re: Babaos-u sam posudio motocikl

Postby oli » Fri Mar 18, 2011 10:38 pm

Potpuno je jasno da oboje držite Babaosovu "stranu", ali za to će se na kraju morati snositi posljedice.Kako on tako i vi.
Znači već sada vas je u zbroju s njim troje, a to je malo mnogo za jednoumlje koje on širi, te nas ostale a i vas dvoje pokušava zadojiti svojom ideologijom, ma može, sve može, ali neka obrazloži stavove svoje, ali u cijelosti a ne da mic-po-mic kreira, svoje vaše i naše mišljenje...Zapravo se bogati o trošku svih nas, te vješto manipulira svim činjenicama...
Krade a nama ništa ne dade...Već viđeno...
Vi koji ga podržavate, i on, kao da ste produkt istoga sustava, čini mi se kanda ste ako ne sjedili u istoj klupi onda barem išli u isti razred. Stoga vam je i sustav vrijednosti sličan ili jednak. Vi zajedno s njim mislite da je vaše vrijeme sada, ili možda tek dolazi, a tek u najcrnjem scenariju mislite da je vaše vrijeme možda prošlo, al da možete voziti na iskustvo (ali ne priznajete to i ne mirite se s tim)...
Eeee, pa dječaci nije to baš tako, kako vi mislite...
Vaše vrijeme nikada nije nikada ni bilo, niti će ikada doći...
U konačnici tako je to nakon svakoga rata, idu prvo popovi, pa lopovi, pa opet popovi, pa lopovi, pa sve dok išta ima...
Pa ne možete u novovalnim medijima, gospodariti kao do sada...Tajnik, voditelj, upravljač, samoupravljač, i tako u nedogled svako ime ima neku funkciju i niko nije isti...
Eee, pa ovdje je to malo drugačije, ovdje su svi isti, svi su u pravu, svako može reći ono što želi čak i ono što ne misli, laže se bez sankcija (al tak se je lagalo i kod vas pa nikome ništa) možemo reći da se jedino to s laganjem nije promijenilo... Ali se je zato sve drugo promijenilo, dragi drugovi samoupravljači...
Samoupravljanje tuđim to je prošlost, niko vas neće teretiti ako samoupravljate sa svojim... Ali tu je problem niste vi to navikli, a samoupravljanje s "mojim" e to više ne ide...
To što vi trenutno "otimate" kojekakve funkcije po klubovima, savezima i podsavezima, organizacijskim odborima i slično, to je zapravo samo privid sreće, za sve: za vas i za nas...
Na kraju imam samo jedno pitanje za vas, koje je ujedno za vas i pitanje svih pitanja:

-jeste li spremni u potpunosti odgovarati te snositi posljedice za sve vaše postupke do sada i u budućnosti?

-samo ako jeste spremni odgovarati, pa ako ćete to s nečim i garantirati (ako imate s čim), e dječaci, onda ćemo vam sigurno bespogovorno vjerovati, a do tada...


Jasno je da nećete odgovarati, jer da hoćete već bi odgovarali...
Zaključak:
ne vjerujemo vam, jer jednostavno nemamo zašto...
Možda hoćemo, kada budemo imali zašto... Ili kada na vrbi rodi grožđe...
oli
 
Posts: 1778
Joined: Wed Feb 02, 2011 12:40 am
Location: Beli Manastir

Next

Return to Kafana

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 3 guests

cron