Subota, zanimljiv dan, koji donosi podvojene zaključke...
Kao punopravni član, MK Feniks iz Subotice, me je kao najmlađeg (to je onaj kojeg šalju po pivo i cigare, i tamo di niko neće) delegirao da ih predstavljam na skupštini MSS...
Zlikovčić Fenksić mi je to predložio, pod izlikom: "ajd pa ti si ionako tamo, a u smislu štednje da mi ne dolazimo odi ti"...
Ja lakomisleni tikvan naravno prihvatio...
A što sam se tamo smrzo, pa to svijet nije vidio...
To je bio enciklopedijski primjer gubljenja vremena...
Ma, mora ova zemlja propasti: jednostavno nema druge... Razmišljam vozeći se kući...
Nakon toga brzo kući, pranje auta iznutra, pa po Mihu i Kecmana, pa u Vršac...
Kecmana sam smjestio straga ko ministra... A kako bi drugačije i moglo...
Vozimo se tako laganini, barem dvostruko sporije nego inače, Kecman nas zabavlja cijelim putem...
U jednom času se pitamo trebaju li nam neke pozivnice, jer šta ako su Zell i Krale stavili neke medvede na vrata?
Kad kaže Kecman: nema brige imam ja legitimaciju na koju svi sigurno ulazimo...
Zavuče ruku u džep i izvuče ovaj dokument...
Pa takav dokument nemaju ni oni koji se prikupljanjem takvih stvari , profesionalno bave...
A Kecman legenda, ima taj dokument ali na svoje ime... Nema se tu što još reći...
Stižemo u Vršac...
Slava... Klupska slava, a i gospodin Sava Vesin ima rođendan...
Predstavnici kluba iz Vršca, u ovom slučaju organizatori slave...
Domaćin, koji je lično sve pozdravio, po svom ličnom običaju vlastoručno, na 101 jaje ispisao broj 101, koji je inače i njegov startni broj...
Broj 101 je u familiji Save Vesina, značajniji i važniji od samoga broja...
Na ovoj fotografiji mi je učinio iznimnu čast kada mi je pozirao sa svojim potomkom...
http://youtu.be/0VsTuA3MSoQIće, piće, posluženje, sve kako treba, ambijent domaćinski, gostiju puno, a ima koji su stigli izdaleka da ispoštuju svoje domaćine, najdalji put su prevalili iz Zagreba i Rumunije...
Pri samome kraju, malo se je razgovaralo i o trkaćim, tehnikalijama s dragim gostima iz Rumunije, imam dojam da se je tu puno više toga dogovorilo nego na samoj skupštini MSS, to bi trebalo da bude za nauk, rukovodećim kadrovima saveza, od kojih su neki bili i tu prisutni...
Ova zadnja fotografija govori da je sve moguće... Palamuditelj u smutnim vremenima, te knez pašalučki poziraju gotovo "strastveno"...
Uglavnom na slavi je bilo potpuno svečarski...
Odmaklo je vrijeme, krećemo kući, iz pristojnosti da ne budemo zadnji krećemo predzadnji...
Ko u Balaševićevim stihovima, snijeg u povratku, Miho i Kecman me zabavljaju putem...
U Pančevu zamišljen prolazim kroz crveno srećom bez posljedica, jer nema nigdje nikoga...
Svi se slažemo da je na slavi bilo super i da smo se dobro proveli...
Prolazeći nehotično kroz crveno na semaforu, razmišljam o onoj sceni kada mi čika Sava Vesin prilazi i u ruci nosi komad slavske pogače, tada po običaju moram otrgnuti komad te pogače iz njegove ruke, imajući u vidu njega i njegove godine, prevario sam se i potegnuo pogaču blago, ali onda mi je čika Sava Vesin pokazao da još ima eksploziva u krvi staroga majstora...
Sumirajući ovaj utisak staroga domaćina čika Save Vesina, zaključujem: ma, ne, neće ova zemlja propasti nikada...