Predlog postojeceg pravilnika je bio kod mene i cekao na moje predloge ukupno 3 dana. Hvala bogu da sam bar delimicno slozio tekst (mada je nakon toga ponovo malo razdesen). Ja sam za to kratko vreme uneo ono sto sam sam imao u glavi i nije bilo vremena za konsultacije. Iskreno govoreci mislim da to ne bi bitno promenilo situaciju.
Pokusavam da budem konstruktivan i kritike primam delom na sebe. Ne mislim da mogu da se izvucem tako sto cu reci da sam imao previse (civilnog) posla, ma koliko opravdano to bilo.
Mi Vrscani smo (i da se ne kitim tudjim perjem, nisam ja bio glavni u tome) izmislili MK u Srbiji. Od 2002 pokusavamo da odrzimo tradiciju. Vrsac ima stanovnika koliko jedna mesna zajednica u BG i nije realno ocekivati da bas svih ovih godina drzi primat u organizaciji i ocuvanju MK. Kada neko bude potrosio toliko energije, vremena i novaca za tu stvar onda ima
moralno pravo da nas stavi Ad Akta.
Namenjalo se tu likova u MSS-u za to vreme. Neki su zaduzivali MSS, neki kazu da su vracali te dugove itd. itd... Sada je direktor MSS-a biznismen koji je resio da stvari dovede u red. Mozda ce to uspeti
, ali sve to u startu vec kosta bar za 30% vise, a dobice se 30% manje (barem za MK). OK, mozda ce zato biti 60% sve bolje.
Za pocetak dodela priznanja je bila na svetskom nivou. Npr. dodela priznanja HMS-a je ocigledno bila u nekoj MZ i to ne bi bio problem kada bi adekvatno prostoru bila i tezina osvajanja priznanja. Znacaj marketinga je veliki i posmatrac sa strane nikad ne bi provalio ko je tu glavni ko je opanak. Ipak, ja to (medju mnogima) gledam iznutra i vrlo dobro znam ko je tu ko...
Povremeno sam gledao Pariz-Dakar i u jednom momentu poslusam jednog Francuza koji je skupio 6000 e od spozora i sav srecan se pridruzio karavanu. Kada sam cuo Gabora i Kuleta kakve budzete trebaju, skoro nisam pao u nesvest. Moj problem je izgleda u tome sto se sve vreme takmicim za svoje pare i to mi se ucinilo previse (mada moram da priznam da spadam u materijano dobro stojece gradjane Srbije). Ko nema nameru da ucestvuje sve jedno mu je da li neko trosi 3000, 30 000, 300 000 ili 3 000 000 e za nasu zajednicu tako vaznu stvar kao sto je trkanje.
Dakle kriza kod nas, a bogami i drugde je na prvom mestu kriza
morala. Zna se da je tako ali se nevoljno prica o tome. Stvari se mogu popraviti samo upornim nastojanjima ka pravim vrednostima.
Zivi bili pa videli